Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović dao je veliki intervju za portal Pobjeda, u kojem govori o novoj fazi hibridnog rata i poručuje: Ovo je rat protiv Evrope i NATO“, pojašnjava koje je upućena poruka da će se Crna Gora braniti i šumom, te ističe da su vrh SPC je, kao i DF, instrument za manipulativno upravljanje od strane državnog vrha Srbije….
Crnogorsko iskustvo odnosa građana prema državi zaista je jedinstveno“, kaže za Pobjedu predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nastavlja:
„Teško je naći sličan primjer društva u kojem je gotovo polovina građana tako strasno radila protiv postojanja vlastite države. Nadogradnja te specifičnosti je da oni koji su javno i ubijeđeno dokazivali da nezavisna Crna Gora ne treba da postoji, sada žele da njome upravljaju.
Zahvaljujući volji građana iskazanoj na poslednjim parlamentarnim izborima, markantno obilježenim nezapamćenim uplivom stranih i kleropolitičkih domaćih interesa, tu su priliku i dobili“.
Kako biste ocijenili dosadašnju saradnju sa premijerom i ministrima?
Đukanović: Uslov uspješne kohabitacije je da, saglasno Ustavu i zakonima, uvažimo nadležnost predsjednika i Vlade. Naši pristojni politički razgovori snažno su obilježeni činjenicom da je DPS odmah priznala rezultate izbora i obezbijedila neometanu tranziciju vlasti. Na iskazanom nivou demokratske kulture Crnoj Gori bi danas mogla pozavidjeti i društva sa neuporedivo dužom demokratskom tradicijom.
Zašto je mirna tranzicija vlasti toliko iznenadila Vaše zapadne partnere?
Đukanović: Nakon parlamentarnih izbora, razgovarao sam sa istaknutim ljudima američke politike i civilnog društva. „Hvala Vam što ste nam pomogli da shvatimo koliko je lažna bila priča o Crnoj Gori kao nedemokratskom društvu, u kojem se vlast neće predati mirnim putem“, rekli su mi.
I prije i nakon 30. avgusta, moj stav je isti: beskompromisno ćemo braniti pobjedu, makar ona bila glas više; istovremeno, priznaćemo poraz dobijemo li glas manje.
Što je taj glas manje donio Crnoj Gori?
Đukanović: “Cio Zapadni Balkan još se dvoumi da li će naša budućnost biti evropska ili nacionalistička i šovinistička. Kada je riječ o evropskim ambicijama, Crna Gora je donedavno bila ubjedljivi lider u regionu. Naročito nakon što smo, petnaestak godina posle Dejtonskog sporazuma, imali utisak ne samo izvjesne, nego i bliske perspektive članstva država regiona u EU. Nažalost, ubrzo je stigla kobna ocjena o „zamoru od proširenja“, zatim ekonomska i svekolika kriza u Evropi, što je, zajedno sa izbjegličkom i krizom evroatlantskih odnosa, ozbiljno oslabilo snagu proevropske i reformske politike na Zapadnom Balkanu.”
Ko je ojačao?
Đukanović: Antievropska, retrogradna, nacionalistička politika. Naročito nakon što je, izazvana ozbiljnim poremećajem u geopolitičkim odnosima, dobila snažan podstrek „trećih strana“, zemalja koje u kontinuitetu pokušavaju da svojim malignim političkim djelovanjem osujete evropsko jedinstvo i globalnu konkurentnost EU, kao i da dodatno dovedu u sumnju evropski sistem vrijednosti. Takav odnos međunarodne politike prema našem regionu logično je oživio staru nacionalističku priču da je multietnički život na Balkanu nemoguć, te da nam je, umjesto toga, potrebna državna rekonfiguracija koja bi podrazumijevala formiranje uvećanih, nacionalno i vjerski homogenih država, zasnovanih na velikodržavnom nacionalizmu i šovinizmu.
