Fenomen zvani „državna pauza“

I dok većina ljudi iz privatnog sektora nema pauzu ovu privilegiju državni službenici koriste, i to maksimalno.

Fenomen zvani pauza je jedan od najzastupljenijih u državnim firmama. Tako ako ste krenuli da obavite neki posao vezan za državnu upravu oko 10 sati sigurno ga nećete završiti do 11 sati, a možda i duže. Sve zavisi od toga kada se radnik vratio sa pauze i naravno od toga u kakvom se raspoloženju vratio, jer ako je loše raspoložen onda svoj posao možda i ne završite taj dan.

Na kafu se ide oko 15 do 10, a pripreme za ovaj ritual počinju već oko 9 i 30. Najčešći povratak sa ovoga “svečanog čina” koji niko ne propušta (a i zašto bi kada može) je oko 15 do 11. Na ovaj način umjesto pauze od 30 minuta pravi se pauza od oko 1 sat.

I dok vi strpljivo čekate da okončate agoniju zvanu “pauza državnog službenika” neko ulazi i zaoblilazi sve koji čekaju i svoj posao okončava za pet minuta. Naravno, to je neko ko zna nekoga i nema vremena za čekanje jer za Boga miloga ako mu se to sada ne riješi odmah, taj neko će zvati nekoga koji će opet zvati nekoga kako bi mu ovaj posao bio završen.

Poslije dugotrajnog čekanja dolazite na red i mislite u sebi “ovo je kraj agonije”, dolaze novi problemi. Svoje papire dajete državnoj službenici i poslije toga ide rečenica “fali vam jedan papir”. Ljuti kao ris izlazite i razmišljate šta sada uraditi, otići kući ili zavrsiti posao koji ste započeli.

Ako nastavite dalje opet idete u red, i opet je neko važniji od vas, i opet neko od službenika nije tu i došli ste na red u ruke dobijate zlata vrijedan “jedan papir”. Opet čekate i opet vam se ponavlja sve isto, došli ste na red i konačno pečat je stavljen na dokument. Kolika sreća se odjednom desila u vama?

Naravno, vi svome poslodavcu ne možete da objasnite da je jednostavan posao od pet minuta postao mukotrpan proces od 2 sata. Ali za ovu priču to nije ni bitno.

Trebinje24