Dugo 400, a široko svega 200 metara, skutreno ispod planine Crvanj i njenog vrha Zimomor, duboko nevjerovatnih 25 metara i puno izvora hadne, bistre vode – tako izgleda Crvanjsko ili Uloško jezero. Sve ostalo, što u brojke stati ne može, čista je čarolija.
Ko se bar jednom okupao u ovom jezeru, a malo je takvih sretnika, zna o čemu besjedi ova priča.
Jezero se nalazi na 20-tak kilometara od Uloga, nekadašnje varoši, a danas skoro pustog sela, i 40-tak kilometara od Kalinovika. Što bi se reklo, usred ničeg.
Oivičeno je planinskim vrhovima, pašnjacima i gustom bukovom šumom. Baš ovdje, kažu lokalci, prestaje Bosna i počinje Hercegovina.
– Ovo je najmanje i najljepše prirodno jezero u Hercegovini – kažu ponosno malobrojni mještani Uloga.
Upravo su oni, po svom zavičaju, ovo jezero, koje sav drugi svijet zove Crvanjsko, nazvali Uloško.
Značenje imena Zimomor, kako se zove vrh iznad jezera, ne treba posebno objašnjavati.
Kao i druge bisere ovog kraja, i Uloško jezero prati legenda o njegovom nastanku.
Ona je putnika primila u kuću, a on je, ispostaviće se, bio neki čarobnjak. Pa je ujutro izveo dobru ženu i njenu dječicu na visove Crvnja, a potom učinio da cijelo negostoljubivo selo proguta voda.
Neki se kunu da i danas, ispod duboke vode jezera, postoje ostaci potopljenih kuća.
Teško je u tu priču povjerovati, a još je teže dokučiti, kako je ovo bajkovito jezero, oivičeno lokvanjima, ostalo čisto i netaknuto, onakvo kakvo je od majke prirode rođeno.
Odgovor je jednostavan: ovamo još nije stigao turizam.
Do jezera vodi kvrgavi makadamski put, kojeg poznaju samo mještani. I samo će rijetkim putnicima, u čije su se dobre namjere uvjerili, pokazati put i svojim ih terencima odvesti na jezero.
Tu su izuzetnu sreću imali ekolozi iz Centra za životnu sredinu Banjaluka i njihovi gosti, novinari iz regiona, koji su u ove krajeve došli na eko turu.
Voda koja, na 1.058 metara nadmorske visine, ističe iz Uloškog jezera zove se Jezernica i utiče u rijeku Neretvu.
Uloško jezero bi, kako je zacrtano u studiji, trebalo da postane dio zaštićenog prirodnog područja Gornja Neretva.
Za sada jezero štite mještani, koji povremeno ovamo dolaze na kupanje, trudeći se da ne ostave za sobom ni najmanji komadić smeća i da ničim ne uznemiravaju prirodnu ravnotežu jezera.
Ali, već se, tu i tamo, pojavljuju grupice turista avanturista, koji su otkrili ovaj biser prirode, pa dođu, biciklima ili motorima, i razapnu šator na obali.
Dok su na jezeru samo takvi, dobro je, ali ko zna šta nose novi dani i godine.