Naslovna Izdvajamo Kako zaustaviti sunovrat srpskog društva?!

Kako zaustaviti sunovrat srpskog društva?!

1
I dok se srpsko društvo u prošloj sedmici pitalo dokle stigoše Rusi, hoće li Poljska i Bugarska biti uskraćene za ruski gas, da li će biti izmjene Izbornog zakona, a tu je i nezaobilazna nedoumica da li je Šmit turista ili Visoki predstavnik? – dotle je alarmantna vijest o prirodnom priraštaju u Republici Srpskoj ostala gotovo van fokusa javnosti i ispod medijskog radara.

Alarmantni demografski podaci

Naime po podacima Zavoda za statistiku prošle godine je broj umrlih u odnosu na broj rođenih bio veći za 9 728. Dodamo li tome podatak da je u proteklih 20 godina Republika Srpska na razlici broja rođenih i umrlih izgubila 84 000 ljudi, razmjere bijele kuge postaju jasnije. Naravno, u istraživanju nisu obuhvaćeni oni koji su u potrazi za boljim, lagodnijim i dostojnijim životom napustili ovaj prostor, a čiji broj uveliko prevazilazi gore navedenu cifru.

Pravo pitanje je ko je odgovoran za stanje u kome se nalazimo i zašto se ne preduzimaju odgovarajuće mjere?! Možda bi najpribližniji istini bio odgovor – zato što nas ne vode političari, nego najobičnije vlastoljubive i srebroljubive partokrate, koje sve gledaju isključivo kroz prizmu sopstvene koristi, zanemarujući opšte dobro. To i jeste odlika loših đaka, da nemaju viziju, ideju, da im je altruizam stran pojam, da misle da je svijet počeo i da će se završiti krajem njihovog djelovanja i života. Upravo zbog ovakvih ljudi mi smo postali zapušteno društvo koje se 15 godina svjesno urušava. Sami smo od sebe digli ruke, a to je posljednji stadijum propadanja. Najilustrativniji primjer za ovakvu konstataciju je bolna i užasna svakodnevnica većine roditelja u kojoj oni više ne savjetuju nego tjeraju svoju djecu iz države, a tjeraju ih od neizvjesnosti, od kriminala, partokratije, bahatosti, siromaštva, divljeg kapitalizma, vulgarnog nacionalizma i degenerisane socijaldemokratije.

Ima li nade?

Dakako da se proces urušavanja može zaustaviti, ali je potrebno da vratimo nadu u društvo, da vratimo vjeru u pravdu, da počnemo hrabrije istupati i razmišljati svojom glavom. Kada se počnemo boriti, a ne lamentirati nad svojom sudbinom, kada shvatimo da smo mi kreatori iste i da političari treba da se boje građana, a ne obrnuto, proces urušavanja će se zaustaviti. Prijeko nam je potreban evolutivni skok u kolektivnoj svijesti kada je u pitanju definicija onoga što nazivamo patriotizmom. Nije patriotizam raspirivanje mržnje, korištenje krupnih nacionalnih tema u propagandne svrhe, etiketiranje političkih protivnika najprizemnijim rječnikom. Patriotizam se ogleda u tome koliko se i šta učini da se država ekonomski, kulturno i privredno razvija, patriotizam se manifestuje kroz omogućavanje pristojnog života mladim ljudima, kroz nastojanje da se oni privuku i zadrže, da svoje kapacitete stave u službu i razvoj otadžbine, da se kreira siguran ambijent za stvaranje porodice, da se raznim pronatalitetnim i populacionim mjerama pospješuje rađanje, ulaže u nauku, da se imaju jasne projekcije i planovi za budućnost.

Vratiti se istinskom patriotizmu

Iako se ne može poreći činjenica da posljednje dvije decenije nisu bile lake, naprotiv, bilo je velikih pritisaka i turbulencija, regionalnih protivrječnosti, kao i tektonskih promjena u geopolitičkom smislu, ipak vlast se ne može amnestirati od odgovornosti da za sve vrijeme, a 15 godina u kontinuitetu upravljaju svim glavnim društveno-političkim procesima, nije učinila ozbiljniji iskorak ka kreiranju politike na čijim temeljima bi gradili stabilan i prosperitetan ambijent. Suprotno tome, stvoren je klijentelistički sistem i institucionalna korupcija koji kao rak rana izjedaju zdravo tkivo. Osnovni postulati na kojima počiva pravna država za nas su misaona imenica. Spoznaja iz svakodnevnog iskustva nas uči da za bilo šta u ovoj državi moramo imati vezu, javne funkcije su privatizovane, a javne institucije pretvorene u porodične firme, zarobljene uskim interesima stranačkih i ekonomskih ,,elita”. U isto vrijeme država je osiromašila,  vladajuća garnitura se enormno obogatila, a da naš udes bude potpun, tim istim prljavim novcem drže u klijentelističkoj pokornosti dobar dio građana ostavljen na rubu egzistencije.

Zasigurno su ovo dominantni motivi zbog čega se mladost i inteligencija iseljava iz Republike Srpske, obeshrabrena ukupnim stanjem. Postali smo društvo u kome se ne poštuju ni politička ni etička načela već se o njima raspravlja u domenu teorije, a takvo društvo jeste društvo stagnacije, bezperspektivnosti i propadanja. Na žalost, bez korjenitih promjena, ne vidi se mogućnost zaustavljanja trenda odlaska već sada cijelih porodica. Da li ćemo smoći snage da provedemo iste, vidjećemo uskoro?!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

1 KOMENTAR

  1. Za početak što bi rekao Balašević: „Krivi smo mi što smo ćutali“, ćutimo i ćutaćemo. I nedavno čuh jednu genijalnu „Nisam do danas znao da i dno može biti šuplje“.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име