Naslovna Hercegovina Mostarski novinar optužio Srbe za paljevinu mostarske saborne crkve

Mostarski novinar optužio Srbe za paljevinu mostarske saborne crkve

0

Mostarski novinar Sanel Kajan optužio je na svom Fejsbuk profilu Srbe za paljenje Saborne crkve u Mostaru 1992. godine, te objavio snimak koji ne dokazuje njegove sulude tvrdnje.

“Ovo su ekskluzivni, autentični video snimci iz polovine juna 1992. godine o paljenju Saborne pravoslavne crkve u Mostaru. Naglašavam, o paljenju crkve, koje se desilo posljednjeg dana okupacije lijeve obale Neretve na mostarskom području, tj još dok su u istočnim mostarskim kvartovima bili pripadnici Srpske vojske. Posebno obratite pažnju na dio od 1:06 – 1:12. Kasnije se zna da su ruševine crkve eksplozivom uništili pripadnici HOS-a. Zabilježeni su i snimci granatiranja Starog mosta, s ciljem njegovog rušenja, tog juna 1992. Kod mene je original, naravno, bez zaštitnog natpisa i s dužim trajanjem. Dosta sam ja ovom gradu i državi besplatno davao važne dokaze iz naše prošlosti. Od sada ću sve zaštićivati, pa ko želi original – izvol’te – možete me kontaktirati i ponuditi neku vrstu nadoknade.Na ovo sam se odlučio iz razloga jer sam do sada objavio stotine snimaka, od kojih su neki bili i važni dokazi u raznim procesima i dokazivanju istine. Niko, sem ljudi iz Centra za mir, koji su mi uručili povelju „Mimara mira“, nije mi rekao ni hvala, a ne da me je na bilo koji način nagradio za ovo što radim.Neshvatljivo je da sam izgleda samo ja, tada još maloljetan, počeo čuvati i na kraju sačuvao sve ove snimke. Stotine radijskih, video i televizijskih snimaka. S vrlo važnim svjedočanstvima i dokazima! Iako, kažem, maloljetan, tih 1992. i ’93. (a i kasnije) imao sam razvijenu svijest koliko će ovi snimci značiti. Prvenstveno, istine radi. I evo – to se pokazalo tačnim. Institucije ni tada, kao ni sada, nisu radile svoj posao. A sada od mene zahtijevaju snimke. Kao da sam ja bio dužan sve to snimati i čuvati. Gdje su silne službe?! Gdje su silne institucije?! Gdje su ti silni pojedinci kojima je to bio posao?!Dakle, od sada ću drugačije. Imam snimke. Imam dokaze. Imam svjedočanstva vremena. Ne dam ih samo tako! “napisao je Kajan.

Oćekuje se reakcija srpske zajednice u Mostaru

Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, simbol i srce srpskog identiteta Mostara, zapaljena je 15.juna 1992. godine.

Dan prije počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.

Saborna crkva prvo je zapaljena, a nakon toga je mjesec dana minirana i rušena, dok nije pao i posljednji kamen.

Za rušenje Saborne crkve niko nije odgovarao. Poznata su imena trojice Bošnjaka koji su kao pripadnici Hrvatskih oružanih snaga (HOS) zapalili crkvu.

Srbi koji su ostali u Mostaru svjedoče da je to bio jedan od najtežih dana u njihovim životima i da je bio jasan znak da Srbima u Mostaru više nema mjesta.

Interesantno svjedočenje o rušenju Saborne crkve u Mostaru zapisao je bivši vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije u svojoj knjizi ’’Preko praga’’. Vladiki Grigoriju i mostarskim sveštenicima o rušenju je slikovito govorio izvjesni Sakib.

’’Više godina nakon rata sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske vraćeno je u Mostar. Jedne večeri sam stajao ispred Stare crkve kada sam sreo čudnog čovjeka u maskinoj uniformi.

Otac Radivoje mi je objasnio ko je taj čovjek. Zamolio sam ga da o tome sve zapiše u ljetopis. Sakiba su prvi put naši sveštenici upoznali krajem 2009, pošto je došao u crkvene kancelarije u Mostaru.

Tražio je pomoć i hranu i pomogli su mu. Od tada je dosta redovo dolazio po pomoć, otprilike svakih četrdesetak dana, da bi nakon petog ili šestog puta zatražio da razgovara sa našim sveštenikom. Početkom novembra 2010. u prostorijama crkvene opštine desio se i taj razgovor, bolje reći, Sakibova pokajna ispovijest. Od prvog dana rata 1991. dobrovoljno je pristupio jedinkama HOS-a. Učestvovao je u borbama protiv srpskih snaga i snaga JNA u Slavoniji i u Bosanskom Brodu.

U proljeće 1992. godine sa svojom jedinicom HOS-a došao je u Hercegovinu, najprije u Metković, pa u Čapljinu, gdje su držali čapljinsku kasarnu u blokadi. Krajem maja i tokom juna Sakib dolazi u Mostar. Učestvovao je u borbama koje opisuje kao ne toliko žestoke, jer su se vojska i Srbi, iz ko zna kojeg razloga, povlačili skoro bez ikakvog otpora.

Palili su, rušili i pljačkali srpske kuće. Kada su muslimansko-hrvatske snage u potpunosti ovladale lijevom obalom Neretve, on je bio prisutan paljenju Sabornog hrama, Stare škole i Stare crkve. Detaljno je opisivao paljenje Sabornog hrama. Kaže da je unutrašnjost crkve polijevana benzinom. Drveni pod, ikonostas, pregrade u zvoniku, balkone u crkvi-sve su polili benzinom. Vojnici su pucali i gađali svetitelje na ikonostasu. Jedan od vojnika je mokrio na grobu mitropolita Leontija. Šenlučilo se u dvorištu crkve.

Poslije polijevanja benzinom crkva je zapaljena i gorjela je cijeli dan. Sve je ovo pričao sa velikim uzbuđenjem i osjećajem krivice što je u svemu tome lično učestvovao. Pričao je kako je kasnije dovezena velika količina eksploziva, preko Starog mosta u nekom renou i da je crkva minirana. On nije bio prisutan tokom samog miniranja’’, dio je svjedočenja zapisanog u priči ’’Sakib’’ u knjizi ’’Preko praga’’.

Nastavak priče kaže da se 6. januara 2012. Sakib zapalio ispred hrvatske ambasade u Sarajevu zbog ukidanja invalidnine kao pripadniku HOS-a. Opekotine su bile teške, pa je preminuo u sarajevskoj bolnici.

Obnova crkve počela je 2010. godine i ona se opet gordo izdigla nad Mostarom, te svjedoči  viševjekovno postojanju Srba u ovom gradu.

Saborna crkva u Mostaru je izgrađena 1873. godine i bila je jedan od najvećih i najljepših pravoslavnih hramova na Balkanu. Nacionalni je spomenik BiH.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име