Poskupljenjima nikad kraja, a radnice u tržnim centrima najviše vremena na poslu posvete mijenjaju cijena, jer svaka nova nabavka i isporuka robe ima nove povećane cijene. Inflacija je rekordna, cijene su otišle u nebo, situacija je za većinu nepodnošljiva, a uz sve to bahata vlast dodatno povećava namete. Treba ih ipak razumiti, njihovo ponašanje samo na prvi pogled je nenormalno ali je u suštini racionalno, jer građani sve više vole vlast što ih ona više kuluči, maltretirao ponižava i udara po džepu.
Uz povećanje cijene struje, vode, poreza na imovinu, komunalnih usluga i odvoza smeća, za novu godinu drakonski su povećane i cijene komunalnih taksi u Trebinju. Takse su povećane od 100% do nevjerovatnih 800% i 1500%, a pogođeni su gotovo svi privredni subjekti i privatnici, koji su, uzgred budi rečeno, uglavnom podržavali vlast.
Namet trgovačkim lancima povećan je za 800%, godišnja komunalna taksa sada iznosi 40 000 maraka, umjesto 5000, bankama je povećana sa 15 000 na 30 000 maraka, mikrokreditnim organizacijama sa 10 000 na 25 000 maraka, MTEL-u i Telekom operaterima sa 15 000 na 30 000 maraka, dok će benzinske pumpe plaćati između 15 000 i 35 000 maraka, zavisno od lokacije gdje se nalaze.
Najviše su oporezovane, bolje reći reketirane, male građevinske firme, koje godišnje imaju do 1 000 000 maraka prihoda, a kojima je komunalna taksa povećana sa 1 000 na nevjerovatnih 15 000 maraka. Do 5 miliona maraka godišnjeg prometa građevinci će plaćati 30 000 maraka, a najveće građevinske firme, preko 5 miliona maraka prometa, moraće da plate čak 50 000 maraka komunalne takse. Ovo se ne odnosi na najveću građevinsku dvorsku firmu Herc gradnju, jer je ona registrovana sa sjedištem u Bileći.
Komunalna taksa povećana je i svadbenim salonima te ljudima koji imaju privatni smještaj, koji će plaćati od 200 maraka do 5000 maraka, zavisno od broja kreveta. Ovakve odluke nisu ništa drugo do pokušaj legalizacije reketiranja i otimanja, na savremen način. Prije 5 godina na Ustavnom sudu Republike Srpske oborio sam pokušaj rekeriranja trebinjskih privrednika, putem tzv „poreza na solidarnost“, ostavio im u džepu oko 4 miliona maraka godišnje, ali niko od njih nikada nije rekao ni hvala, koje mi ne treba niti mi nešto znači, i oni su i dalje nastavili da zdušno podržavaju reketaše i mafijaše na vlasti, svoje prijatelje.
Ne želim da im kvarim lijepe odnose i međusobnu podršku, saradnju i lijepo gledanje, i što se mene tiče volio bi da im Luka, Miko, Ilija i kumovi još više povećaju namete i dažbine, jer oni to vole. Samo nek kumovi stežu i udaraju, ruke i olovke im se pozlatile. Treba biti pošten i reći da će mnoge „gazde“ dobiti kakav namješten tender i izvući novac da poplaćaju reket, jer će to sve na kraju narod platiti i pozlatiti, a mnogi nisu svjesni da ih svaki namješteni tender skupo košta, da će na kraju platiti ceh anarhije i kriminala, i da na ćupriji izgube što su dobili na mostu.
Glasali ste, gledajte i uživajte. Žao mi je samo naroda i sirotinje, koja još nema snage da se izbori sa zulumćarima i koja neće moći da izdrži nove talase inflacije, poskupljenja i nameta. Mnogima će pući kičma, moraće da bježe trbuhom za kruhom i glavom bez obzira, od zuluma velikih „patriota,“ a i stvarnosti reketaša i mafijaša u odijelima i kravatama.
Nebojša Vukanović
