Katedra za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu objavila je detaljne smjernice za roditelje kako razgovarati i postupati s decom poslije tragedija koje su zadesile Srbiju ovih dana.
Njihov tekst objavljujemo u cjelosti:
„Kao roditelju, prirodno je da osjećate zabrinutost i da imate nedoumice kako da razgovarate sa svojom decom o kriznoj situaciji u kojoj trenutno svjedočimo. Važno je da znamo da se deca okreću svojim roditeljima da bi se osećala bezbednom. Ovo vrijedi za svu djecu, bez obzira na njihov uzrast, bilo da su mališani, adolescenti ili čak mladi odrasli.
U nastavku možete razmotriti sljedeće savjete za pomoć svojoj odluci kako da se izborite sa posljedicama traumatskog događaja:
STVARANJE OSEĆANJA BEZBEDNOSTI
Osnovni preduslov za dalje razgovore o događaju i ispoljavanju različitih emocija jeste osiguravanje osjećaja sigurnosti i vraćanje osjećaja sigurnosti.
Deca različitog uzrasta mogu da budu zabrinuta za svoju bezbednost, kao i bezbednost svoje porodice. Zato je važno da na samom početku decu uverite da su sada bezbedni i na sigurnom i da će se sada svi trude da očuvaju bezbednost.
Čuvajte dom kao sigurno mjesto. Deca, bez obzira na godine, smatraju kuću sigurnim utočištem kada svet oko njih postane opasan i nepredvidiv. U vremenima krize važno je zapamtiti da se vaša djeca mogu vratiti kući uz osjećaj sigurnosti. Razmislite o planiranju zajedničke omiljene porodične aktivnosti koja može pružiti utehu i umirenje.
OTVOREN RAZGOVOR
Razgovor sa svojom decom o njihovim brigama je prvi korak koji će im pomoći da se osjeća sigurno i da se počnu nositi sa događajima koji se dešavaju oko njih. O čemu pričate i kako to govorite zavisi od njihovog uzrasta, ali sva deca moraju da znaju da ste tu za njih i slušate ih.
Odvojite dovoljno vremena za razgovor i pronađite zgodan trenutak kada možete razgovarati: dok idete negdje, šetate se, dok se spremate za igru, za vrijeme obroka ili prije spavanja.Važno je sa strpljenjem, punom pažnjom i uvažavanjem slušati dijete koje je iskazalo potrebu da govori. Dodatno je nužno osluškivati i prihvatiti njihovu potrebu da o svemu razgovaraju i pitaju, u mjeri i na način koji njima odgovara.
Pažljivo slušajte njihove misli. Ne prekidajte – dozvolite im da izrazite svoje ideje i razumijevanje prije nego što odgovorite. Dopustite im i ohrabrite ih da postavite pitanja i da riješite vlastite nedoumice na taj način.
Pokažite strpljenje ukoliko dete ima potrebu da vam više puta ispriča što mu se dogodilo ili kako se osjeća – to je upravo način na koji ono pokušava da razumije što se dogodilo.
DELJENJE OSEĆANJA
Očekivano je da djeca pokazuju različite emocionalne reakcije na događaj, zato je važno stvoriti atmosferu prihvaćanja u kojoj će djeca imati mogućnost da na različite načine, u ovisnosti o njihovoj dobi, ispolje svoja osjećanja vezana za događaj.
Ohrabrite ispoljavanje emocija. Podstaknite svoju djecu da svoja osjećanja prenesu riječima pričajući o njima ili vodeći dnevnik. Neki deci mogu biti od pomoći da izraze svoja osećanja kroz igru i kreativne aktivnosti. Dopustite odlučiti da iskažete onoliko emocija koliko ste spremni da podijelite s vama u tom trenutku i pokažite puno razumijevanja, uvažavanje i strpljenje za sve što podijelite.
Obratite pažnju i pratite znakove stresa, straha ili anksioznosti. Nakon traumatskog događaja, tipično je za djecu (i odrasle) da iskuse širok raspon emocija, uključujući strah, šok, bes, tugu i anksioznost. Kažite im da je očekivano da osjetite ono što osjećate.
Ponašanje vaše djece može se promijeniti zbog njihove reakcije na događaj. Mogu imati probleme sa spavanjem, promjene u apetitu i promjene raspoloženja, učestalije glavobolje ili bol u stomaku, kao i poteškoće sa koncentracijom, odrađivanjem školskih zadataka ili uobičajenim obvezama.
Ovakve reakcije su očekivane i trebalo bi da se počnu povlačiti za četiri do šest tjedana, ako se ne dogodi nijedan drugi traumatski događaj. Ako ove reakcije traju duže od ovog razdoblja, to je znak da je potrebno tražiti stručnu pomoć. Obavezno redovito provjeravajte svoje dijete dok pratite njihovo nošenje sa ovim procesom. Obezbedite dodatno vreme, pažnju i strpljenje (uključujući dodatnu nežnost i zagrljaj).
Pokažite svoja osjećanja jer će upravo time djeca uvidjeti da je „dozvoljeno“ ispoljavanje različitih emocija i da je prirodno da u ovoj situaciji netko osjeća tugu, neko ljutnju, strah, zbunjenost. Budite oprezni da vaša osjećanja budu koliko god je moguće umjerena i pažljivo objasnite svoje reakcije kako djeca ne bi pomislila da su ih ona izazvala.
INFORMISANJE
U kriznim situacijama ljudi često provode mnogo vremena prateći vesti i informacije na internetu, ne samo zbog informiranja, već i zbog toga što nam to pruža osjećaj kontrole. I vaša će djeca možda željeti da budu informirana o razvoju događaja i vijestima o događaju putem interneta, televizije ili novina. Zato je važno pratiti sljedeće smjernice i osigurati adekvatno informiranje u skladu sa uzrastom djece.
Važno je ograničiti količinu vremena provedenog u praćenju vesti i informacija, te osigurati pauzu od istih, jer stalna izloženost informacijama zapravo može povećati i vašu i njihovu anksioznost i strahove.
Potrebno je imati na umu da svakako dodatno izlaganje medijskih sadržaja o događaju, osobito vizualnom sadržaju, može stvoriti psihološki učinak na detetu koje nalikuje scenariju kao da je dete bilo na mestu događaja ili povećati rizik od posttraumatskog stresnog poremećaja za decu koja su direktno iskusila dati događaj .
Obavezno razgovarajte s decom o onome što ste vidjeli ili pročitali. Ako imate neke dezinformacije ili pogrešne informacije – podijelite s njima što se trenutno zna, ao čemu trenutno ne postoje provjerene informacije.
ČUVAJTE SEBE
Vodite računa o sebi da biste mogli da brinete o svojoj djeci. Budite uzor svojoj djeci kako upravljati traumatskim događajima. Održavajte redovni raspored kao i prije, koliko god možete, kako biste povratili osjećaj sigurnosti i izvjesnosti. Nemojte previše planirati, da ne bi došlo do iscrpljenosti. Prava pauza. To može biti samo pet minuta kada izađete iz sobe ili kuće i duboko udahnete ili brzo prošetate. Ne zaboravite napraviti pauzu od izlaganja izvještavanju o događaju.“
POMOĆ JE DOSTUPNA
Ako vi ili vaša djeca osjećate zaglavljene ili preopterećene, možda biste htjeli razmisliti o razgovoru s nekim tko bi vam mogao pomoći. Licencirani stručnjak za mentalno zdravlje, kao što je psiholog, može pomoći vama i vašoj djeci u razvoju odgovarajuće strategije za napredovanje. Važno je da dobijete stručnu pomoć ako osjećate da vi ili vaša djeca niste u stanju da funkcionirate ili obavljate osnovne aktivnosti svakodnevnog života u bilo kom trenutku.
Započnite razgovor. Imajte na umu da su nešto već čuli, od učitelja, društva, medija. Pitajte ih što već znaju, što misle o tome, kako se osjećaju u vezi s tim.
Pratite razgovore odraslih. Imajte na umu da vaša djeca možda slušaju vaše razgovore. Ako ne razumiju, „popuniće praznine“, što može povećati anksioznost.
(Blic) Foto: Reuters
