Naslovna Hercegovina Putevima obećanja, dođošmo do današnjeg dana

Putevima obećanja, dođošmo do današnjeg dana

0
Izvor:
Dodik posjeta trebinju 2020- Trebinje24 Trebinje - Trebinje Live - Trebinje Danas
Foto: Milorad Dodik

Da popularnost knjige “Životinjska farma” Džordža Orvela ne opada, štaviše eksponencijalno raste, zaslužni su razni političari i njihovi postupci.

Shodno tome, u toku izborne kampanje izgovori se toliko nebuloza da ponekad naratori prevaziđu glavne junake Orvelovih knjiga.
Na krilima pobjede na opštim izborima 2014. godine i koristeći nezadovoljstvo dijela naroda tadašnjom lokalnom vlašću Trebinja, sadašnja vladajuća koalicija na čelu sa tadašnjim kandidatom za gradonačelnika Trebinja, gospodinom Lukom Petrovićem (sadašnjim generalnim direktorom Elektroprivrede Republike Srpske i generalnim sekretarom SNSD-a) pokreće snažnu kampanju sa, logično, snažnim obećanjima.

Jedno od njih, po vrijednosti investicije svakako broj 1, je bila takozvana “glavna” obilaznica čiji bi početak bio na Aleksinoj Međi, zatim se protezala brdima iza Gučine, pored kule Brankovića, kroz postojeći željeznički tunel, preko rijeke Trebišnjice, preko Prljače i dalje kroz Podgljivlje.

Ovakav zahtjevan projekat (ni ranije ni kasnije se nije ni diskutovalo o njemu) sa mostovima, iskopima u stijeni, tunelom, ne predstavlja nešto što bi gradska uprava mogla sama finansijski podnijeti. Kako gospodin Petrović postade gradonačelnik, a zatim i generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske, ovo obećanje ostade samo mrtvo slovo na papiru. Na taj isti papir se može dodati i kongresni centar, sportski kamp koji bi se naslanjao na kamp Dejana Bodiroge, koji ne samo da nije proširen nego je i ugašen, odjeljenje Poljoprivrednog fakulteta, pretvaranje zgrade Okružnog suda u zgradu fakulteta i Ruskog konzulata, i tako dalje.


Odlaskom gospodina Petrovića, slova je počeo dodavati i gospodin Mirko Ćurić. Početak ovogodišnje kampanje su obilježili procenti i to ni manje ni više nego 95% realizovnih obećanja. Postavlja se pitanje da li su to obećanja data pred vanredne lokalne izbore 2019. ili ,ipak, pred one 2016.? Ako se zaviri u obećanja pod odjeljkom “Sport” data 2016. godine možemo vidjeti i da je cilj da F.K. Leotar postane član Premijer lige BiH (odakle nije trebao ni da ispada) od sezone 2018/19, ali gledajući trenutnu situaciju taj plan se može ostvariti tek od sezone 2021/22. U septembru 2020. g. je objavljeno da će grad dati F.K.-u Leotar 1.200.000 KM za nabavku reflektora, iako je dolaskom nove uprave kluba 2019. godine gradonačelnik izričito rekao da će se izgraditi stadion sa vještačkom travom na lokaciji kasarne i da će Grad pomoći koliko može.

Da li je potrebno pričati i pisati koliko ti reflektori koštaju na nekim drugim mjestima, da li na primjer izgradnja tartan staze na stadionu Police koja je koštala 800.000 KM?
U “Životinjskoj farmi” pobunjene životinje tjeraju svoga gazdu, i počinju jedan novi život u kome su sve jednake, ali vremenom neke od njih postaju jednakije od drugih. Pa tako, kad god nove gazde urade nešto po svojoj volji, a ostale životinje počnu da se bune, gazde im odgovaraju: “Sjetite se kako je bilo kad vam je farmer bio gazda”.

Pobuna nestaje. Ovakav slučaj podsjeća na sve sisteme kod nas i u regionu, kada se za sve što trenutno ne valja optužuje prethodna vlast. Tako i sadašnja vlast, praveći hvalospjeve na svoj račun govori kako je Trebinje bilo prije 2016. godine izgledalo pusto, bez turizma, bez građevina, bez igdje ičega, sa rupama u budžetu. Neki Laik, ili neko sa strane bi rekao da je Trebinje bilo neka nedođija, za koju niko nije znao, a da na primjer ne zna da su “oni” bili na vlasti u periodu od 2004.-2012., a da su na republičkom nivou neprekidno od 2006.?

Ovdje se kao loš primjer svake vlasti (to je ono što se mora mijenjati) može navesti i Vatrogasni dom za koga sadašnja vlast govori da su ga oni izgradili iako je istina da je početa gradnja pola godine (kada drugo) prije izbora 2016. godine. Takođe, u onih famoznih 95% realizovanih obećanja svrstava se i obnova zidina Starog grada (iako je 95% urađeno za vrijeme prethodne vlasti), zatim zatvoreni bazen na Banjama (čitav projekat finansirao HET-da li bi išta bilo urađeno u gradu da nema tog istog preduzeća?), duhovni centar Mrkonjići i popločavanje Starog grada (novac donirala Srbija), rekonstrukcija puta Trebinje-Ljubinje (nije u nadležnosti grada, Putevi Republike Srpske finansirali), sistem navodnjavanja (85% finansiralo resorno Ministarstvo), HE Dabar (apsolutno nikakve veze sa gradom nema, finansira HET), uređenje Ćatovića kraka (ah taj HET), palata pravde (donacija EU)… Ako bi se ovaj redoslijed dopunio izgradnjom zgrade Gimnazije u naselju Bregovi (zadužbina Rodoljuba Draškovića) procenat zaista realizovanih obećanja bi drastično pao.

Da li bismo voljeli da neka data obećanja nisu ispunjena kao na primjer rekonstrukcija ulice Kralja Petra I Oslobodioca, u narodu poznatije kao “Glavna”, koja nakon malo jače kiše plavi i ugrožava okolne objekte, zatim godinu dana izrovani Gradski park u kome je posječeno 20% drveća kako njihovo korjenje ne bi ugrožavalo sistem cijevi za navodnjavanje, a to prorjeđivanje je imalo za posljedicu rušenje još 10% drveća prilikom jednog nevremena u Trebinju.


Pod izgovorom naglog razvoja turizma, gradska uprava donosi uredbe da se cijene parkinga u Trebinju drastično uvećaju pa tako u zoni 1 1h korištenja parkinga košta 3,00 KM u toku sezone, a van nje 1,50 KM. Pošto je ove godine sezona slabija od prethodnih zbog pandemije COVID-a 19, očekivano da nije bilo ni gužvi u gradu, ali to nimalo nije smanjilo cijenu parkiranja. Naravno, ne samo da su cijene povećane, nego su i zone proširene i tamo gdje nikada nije bilo naplaćivan parking sada stoji prazna zona 2, jer narod očekivano parkira auto tamo gdje se parking ne naplaćuje.


U platformi za lokalne izbore 2016. godine važno mjesto su imali i penzioneri koji su za 4 godine dobili jednu prodavnicu u kojoj je izloženo desetak artikala koje penzioneri sa slabijim novčanim primanjima (200 KM !!!) mogu kupiti sa određenim popustom. Da li treba napominjati da je prodavnica otvorena mjesec dana pred izbore u prostoji od 15 metara kvadratnih?


Svaka izborna kampanja se bazira na nekim obećanjima, ali da li je ljudski izreći gomilu laži, gluposti i imati obraza stati pred isti taj narod sa novim, još megalomanskijim obećanjima? Da li vjerovati ikome ko je toliko puta slagao, prevario, obmanuo i dočekati to da smo svi jednaki, ali su neki jednakiji od drugih? Ili nam se to već dešava?

Trebinje24

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име