Odluka Agrarnog fonda Trebinje da dodijeli građevinski materijal za obnovu, dogradnju ili rekonstrukciju stočnih objekata 22 poljoprivredna proizvođača s područja grada, svakako je korak u pravom smjeru. Međutim, dodijeljeni iznos od oko 34.000 KM za ovu svrhu otvara pitanje o stvarnoj učinkovitosti ove pomoći i njenom značaju za dugoročni razvoj stočarstva u regiji.
Ograničenost finansijske podrške
Kada se uzme u obzir raspon dodijeljenih sredstava, koji se kreće između 1.100 i 1.900 KM po poljoprivredniku, postaje jasno da je ovo vrlo ograničena podrška, naročito u odnosu na stvarne troškove izgradnje ili rekonstrukcije stočnih objekata.
U kontekstu današnjih cijena građevinskog materijala, ova sredstva teško mogu pokriti značajnije projekte. Na primjer, poljoprivrednik Dimitrije Šakota, koji posjeduje veliko stado i uložio je više od 200.000 KM u izgradnju štala, može potvrditi da su stvarni troškovi mnogo veći nego što ova pomoć može pokriti. Stočari poput njega, koji rade u teškim uvjetima, prepušteni su sami sebi da financiraju većinu potrebnih radova.
Sistematski problemi stočarstva u regiji
Ova skromna pomoć dodatno oslikava dublje probleme s kojima se suočavaju stočari u Hercegovini. Kako su neki od njih istakli, nedostatak radne snage predstavlja veliki izazov. Obrad Milenić napominje da, iako ima želju za proširenjem, jednostavno nema dovoljno radnika niti čobana koji bi se bavili ovim teškim poslom.
Ovaj problem je prisutan već godinama i dodatno je intenziviran iseljavanjem mlađe populacije u potrazi za boljim životnim uslovima. Bez sistemskog rješenja za problem radne snage, čak i oni poljoprivrednici koji dobiju minimalnu podršku ostaju u teškoj situaciji.
Strategijski pristup ili samo trenutna pomoć?
Iako Agrarni fond sprovodi ovu vrstu pomoći svake godine, pitanje je da li se ovakvi programi dovoljno fokusiraju na dugoročni razvoj stočarstva i ruralnih područja. Visina podrške, koja zavisi od trenutnih potreba stočara i stanja njihovih objekata, nije adekvatna u poređenju sa širim potrebama poljoprivrednika. Milenić i Šakota naglašavaju da su tržište i infrastruktura za prodaju njihovih proizvoda neophodni, ali uz dodatak kvalitetne radne snage i resursa za daljnju proizvodnju. Ovaj paket pomoći djeluje kao privremeno rješenje koje ne odgovara na suštinske izazove s kojima se stočari suočavaju.
Potencijalna rješenja
Umjesto simboličnih iznosa, koji poljoprivrednicima pomažu tek toliko da zakrpe postojeće objekte, potrebna je strategija koja uključuje veće investicije u ruralnu infrastrukturu, modernizaciju farmi i obuku novih radnika. Vlada, uz pomoć lokalnih zajednica, mora osmisliti programe koji bi podstakli mlade ljude da se bave stočarstvom, pružajući im ne samo početna sredstva, već i dugoročne pogodnosti, poput subvencionisanih kredita, garancija za plasman proizvoda, kao i podrške za automatizaciju i modernizaciju farmi. Ove mere bi mogle unaprijediti cjelokupnu situaciju u stočarstvu, smanjujući problem prekomjernog oslanjanja na minimalne pomoći koje ne nude trajna rješenja.
Zaključak
Pomoć koju pruža Agrarni fond Trebinja, iako dobrodošla, nije dovoljna da značajno unaprijedi stanje stočara u regiji. Realnost je da su potrebna daleko veća sredstva i ozbiljnija strategija koja bi uključila sistemsko rješavanje problema radne snage, modernizaciju objekata i povećanje proizvodnje. Sve dok se ne usvoji sveobuhvatan pristup, ovakve pomoći će ostati samo privremeno olakšanje, bez pravog uticaja na dugoročnu održivost stočarstva u Hercegovini.
