Pomoć za trebinjske penzionere s najnižim primanjima stala je u tri kese. Od Grada Trebinja i Fonda solidarnosti po prvi put penzioneri, čija penzija ne prelazi 600KM, dobiće jednokratnu pomoć, a pored čeka od penzije i lične karte izgleda trebaće im strpljenje, ali u upornost.
Kada smo posjetili prostorije udruženja penzionera, u kojima se od ponedjeljka dijele kese sa namirnicama i higijenom pomoći, čuli smo da je neophodno da se penzioneri pridržavaju prethodno objavljenog rasporeda za dobijanje pomoći, jer sve mimo toga, izgleda, stvara probleme.
Za one koji su propustili svoj red biće organizovana naknadna dodjela paketa.
S druge strane, kako nam svjedoče neki od naših sagovornika, u srijedu u prijepodnevnim časovima nisu dobili paket ni oni koji su se pridržavali objavljenog rasporeda, jer kako su im rekli u jednom trenutku bilo je nestalo paketa pomoći u udruženju. Kažu, rečeno im je da po svoj paket dođu poslije 15 časova.
Kako je prvobitno najavljeno od danas bi trebala početi i podjela paketa pomoći za penzionere čija su primanja od 400 do 600 KM.
Reakcije penzionera pokazuju i našu stvarnost
Penzioneri sa najmanjim primanjima, s kojima smo razgovarali, saglasni su u tome da sve što se nudi treba uzeti. Jedni zbog toga osjećaju zahvalnost, dok drugi u tome vide politički interes.
„Ja se nisam naučila, pa kad mi je rekla jedna suze su me zalile, Bogami, da ti pravo kažem“, rekla nam je jedna starica koju smo zatekli u prostorijama udruženja penzionera.
Ona dodaje da će biti zadovoljna šta god da bude, pa čak i da ne dobije ništa što će se na kraju i ispostaviti makar za taj dan, jer kako je rečeno starici ona taj dan nije predviđena za dodjelu paketa pomoći.
„Izborna je godina i ovo je čisto neka mala minimalna pomoć penzionerima. Izborna godina, da bi dobili koji glas i drugo ništa“, rekla nam je jedna od mlađih penzionerki koja je zaključila da zaista žele da pomognu penzionerima, to bi na različite načine radili svake godine, a ne samo ove izborne.
„Onaj ko ima malu penziju njemu znači više sve, a ovo je sipanje prašine u oči“, smatra jedna od naših sugrađanki.
Duži je spisak ljudi koji nisu željeli pred naš diktafon ništa da kažu, ali kada smo ga ugasili, rekli su nam i da će uzeti šta god da daju, ali da bi bolje bilo da država poveća penzije, a ne da posežu za ovim vidom pomoći koja dođe kao milostinja.