Naslovna Hercegovina Trebinje Trebinjski rekorderi u humanoj misiji: Porodica Špuran darovala krv više od 350...

Trebinjski rekorderi u humanoj misiji: Porodica Špuran darovala krv više od 350 puta

0
Izvor: Srpska Info Foto: Ilustracija

Branislav – Brano Špuran krv je darovao 101 put, a njegova porodica je do sada dala više od 350 doza najdragocenije tečnosti.

Brano je sin trebinjskog rekordera u darivanju kapi života, Riste Špurana, koji je za života darovao 118 doza krvi.

Trebinjci pamte Ristu i po tome što je krv darovao i živote spasio i onda kada zbog svoga zdravlja nije bilo preporučljivo da daruje dragocjenu tečnost, davnih šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je i nastajala transfuzijska služba u Trebinju.

– Moj pokojni brat je krv darovao 43 puta, a njegova djeca su nastavila djedovim, očevim i stričevim putem i dobrovoljni su davaoci. Kada sam dobio zahvalnicu grada bilo je to 34 godine nakon moga oca, koji je nagrađen 1984. godine. U kući ova dva velika priznanja stoje jedno pored drugog – započinje svoju priču Brano.

O priznanjima nerado govori, a ističe da je najvažnije da je uvijek krv dao od srca i da od dobrovoljnog darivanja kapi života neće odustati dok bude mogao da ih daruje

– Iz zdravstvenih razloga doktor mi je zabranio da neko vrijeme darujem krv, a pauza mi je teško pala. Čovjek kad odluči da daruje krv daje sve od sebe da to mora učiniti tog dana, u suprotnom se osjeća manje vrijednim. Teško je objasniti šta je to u nama – priča on za Srpskainfo.

Krv je prvi put darovao sa 18 godina, a zatim, kada se zaposlio u tada najmnogoljudniji trebinjski kolektiv, Industriju alata Trebinje, poput mnogih mladih radnika se uključio u Aktiv dobrovoljnih davalaca krvi u ovoj fabrici.

– Nakon rata prvo se težilo da se obnovi ovaj aktiv, a zatim se išlo krupnijim koracima. Želja nam je bila da se omasovi dobrovoljno davalaštvo. Aktiv IAT sada ima oko 150 davalaca i godišnje darujemo preko 250 doza dragocjene tečnosti, pa smo i dalje jedan od najbrojnijih aktiva – kaže ovaj trebinjski rekorder.

Dodaje da se u ratu najbolje osjetilo šta znači krv.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

 

– Iz svih dijelova Crne Gore i Srbije dolazili su naši prijatelji u Trebinje da daruju krv i spase naše ranjene drugove. Tada smo odlučili da se obnovi i Komisija za dobrovoljno davalaštvo krvi pri trebinjskom Crvenom krstu, što se pokazalo izuzetnom odlukom. Prva komisija je formirana 1996. godine i za četiri godine učinila mnogo za dobrovoljno davalaštvo, kada je počeo i veliki uspon ove humanitarne aktivnosti u našem gradu – navodi Brano.

On kaže da se od tada primjenjuje i novi pristup, da krv treba da čeka pacijenta, a ne pacijent krv.

– Počele su prve organizovane akcije, na kojima se krv prikuplja anonimno. Zahvaljujući dobrovoljnim davaocima i zaposlenima u Službi za transfuzijsku medicinu, Trebinje prednjači po broju prikupljenih doza godišnje. Dobrovoljno davalaštvo prešlo je procenat od pet odsto stanovništa, što je najveći procenat na Balkanu – ističe ovaj humanitarac.

Sjeća se on i kada je prilikom druženja s humanistima iz regiona upoznao čovjeka čijim venama, vjerovatno, teče njegova krv.

– Kada smo čuli za udes autobusa punog tadašnjih boksera iz Podgorice, kao mladi momci odmah smo se odazvali da darujemo krv. Mnogo godina kasnije u Trebinje je došla grupa dobrovoljnih davalaca krvi iz Berana. Jedan od njih mi je rekao da su mu Trebinjci spasli život. Pitao sam ga koja je krvna grupa i odgovorio mi je da je “nula pozitivna”. Pogledali smo se i istovremeno izgovorili da je moguće da je primio baš moju krv i da smo braća – priča Brano događaj koji mi se zauvijek usjekao u sjećanje.

Poručuje da je cilj svih davalaca u Trebinju da se na svakoj akciji darivanja krvi pojavi neki novi davalac, što je garant da Trebinje neće ostati bez potrebnih doza dragocjene tečnosti.

ZALIHA NIKAD NIJE NEDOSTAJALO

Trebinjski davaoci krv su darivali i u pandemiji virusa korona, a akcije su organizovane u skladu s epidemiološkim mjerama. U Službi za transfuzijsku medicinu ponosno navode da u ovom gradu od davne 1966. godine, kada je darovana prva doza, nikada nije nedostajalo krvi.

Brano Špuran jedan je od rijetkih davalaca krvi u Trebinju koji je kao dijete upoznao doktorku Persidu Kočišević,osnivača trebinjske transfuzije, koju humanisti zovu “majkom davalaca krvi”. On kaže da se njen pristup davaocima ne može zaboraviti u vrijeme kada se radilo po pozivu i nije bilo osnovnih sredstava.

Trebinje je rijedak grad koji ima Ulicu dobrovoljnih davlaca krvi, a prvi u Evropi koji je dobio spomenik poginulim i preminulim humanistima.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име