Naslovna Hercegovina Vladiko, plače Hercegovina od Prenja do mora, vječna ti pamjat!

Vladiko, plače Hercegovina od Prenja do mora, vječna ti pamjat!

5
Izvor: Ratomir Mijanović/Naša Hercegovina

Zajezeriće večeras iz mnogih očiju sinova i kćeri zemlje Hercegove. Zažuboriće iz očinjeg vida i one suze koje su se čuvale za najteže trenutke. Plakaće i ko plakao nikad nije. Zaridaće i oni što su gordo zemljom hodali ne shvatajući da smo ništa i ništavni, sirak tužni bez igdje ikoga.

Moje pleme je bolom uvenulo i tugom zaspalo… Otišao je naš najbolji. Naš zastupnik pred prestolom Boga živoga, naš dobri vladika Atanasije, naš otac i đed, onaj koji je sve grijehe našeg naroda na sebi nosio.

Nizaće suze u bisere duhovna djeca njegova, djeca poginulih boraca koje je grlio svojom dobrotom, plakaće siroti, bolni, veseli i tužni… Zaplakaće večeras i nebeski svetitelji prebilovački, žitomislićki, ržanodolski, korićki, kosovo-metohijski i mnogi drugi mučenici. Zaplakaće i stari Vukašin iz Klepaca očima koje na oba svijeta vide. Zaplakaće na nebesima i sva duhovna čeda Tvoja prerano preminula, naši preci, naši istočnici…, usnuli u Gospodu.

Koje riječi da sastavim, kakvim slovima i dodacima da ukrasim priču o čovjeku koji je ovoj našoj Hercegovini vjeru vratio. U koji kutak sjećanja da odem, a da se sjetim kako je djecu našu, nas, naše roditelje krštavao, koji nam je vratio i Svetog Savu i Svetog Vasilija…. Šta da kažem o našem vladici koji je sa sobom, gdje god da je dolazio – na položaje za vrijeme odbrane Hercegovine, u škole, kod bolesnih i umirućih, donosio miris tamjana i Božije svježina…

U tom je mirisu i osjećao se razvigor vječne mladosti i živosti, koji je u svima nama budio volju na pokret koji nas je vodio Hristu u zagrljaj.

Gdje su mi knjige, rečenice, slova… ućutale su se i povukle pred neminovnpšću.

A sjećam se da nas je sve volio i svojom plemenitošću, dobrotom, strogoćom… Jednom je rekao – grdim te jer te volim. I roditelji grde djecu svoju jer ih vole.

Bože, ti si kroz našeg vladiku, tih ratnih godina donosio da smo se, uprkos bombama, pogibijama, stradanjima i mučeništvu, osjećali životnu radost.

Ali, evo, dok hodam hodnicima sjećanja, napisaću da pravoslavlje tuguje, a čini se najviše vladiko Tvoja Hercegovina… Od Prenja do mora, od Prebilovaca, preko Nevesinja i Bileće do Ljubinja i Trebinja.

I drago mi je da ti se želja ispunila. Želja sveti vladiko, koju si rekao kad si bio ustoličen na Vidovdan, ratne 1992. godine u Sabornom hramu Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju – „Neka bi Bog dao da i ja ovdje ostavim kosti, jer je ovo sveta zemlja i grobovi su sveti i svijetli“.

Tvoj će grob nama svijetliti i pokazivati put u Carstvo nebesko.

5 KOMENTARA

  1. Wow that was strange. I just wrote an incredibly long comment
    but after I clicked submit my comment didn’t show up. Grrrr…
    well I’m not writing all that over again. Anyways, just wanted to say wonderful blog!
    0mniartist asmr

  2. I just could not depart your site prior to suggesting that I extremely enjoyed
    the standard info a person supply for your guests? Is going
    to be back continuously in order to inspect new posts 0mniartist asmr

  3. I got this web site from my friend who shared with me concerning this
    website and now this time I am browsing this web site and reading very informative articles or reviews at this place.

    asmr 0mniartist

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име